Početak priče
Ova priča započinje u jesen, daleke 1989. godine u jednoj jezičnoj učionici kao „one man band“, a 1. ožujka 1990. godine škola dobiva ime Mala škola engleskog jezika. Taj se dan i danas vodi kao Dan škole.

Poglavlje prvo
U rujnu 1991. godine, škola se proširuje u novi prostor u Nazorovoj ulici.
Po Varaždinu su padale granate, fijukali meci,  raketama su razarali  varaždinski aerodrom, a u zatišju između dviju uzbuna roditelji su vodili svoju djecu u Malu školu engleskog jezika, spuštale su se zavjese na prozorima i u učionicama se pjevalo „London bridge is falling down“. Hvala hrabrim roditeljima, danas su njihova djeca već odrasli ljudi koji se vješto služe stranim jezicima, a neki od njihi rade i kao profesori stranih jezika.
Srećom, rat u našem gradu nije dugo trajao, Hrvatska svoje mjesto nalazi u Europi, a njeni građani shvaćaju da ih bez poznavanja stranih jezika nitko u Europi ne razumije. I djeca i odrasli, svi  uče neki strani jezik, a Mala škola raste i brojem svojih polaznika i brojem svojih nastavnika i brojem svojih učionica i uskoro dobiva ime po kojem je i danas poznata:  Škola stranih jezika – Žiger.

Poglavlje drugo
Godine 1996. škola se širi u vlastiti prostor u Vrazovoj ulici, a 1999. godine potpuno  napušta učionice u Nazorovoj.
Radeći neprekidno na unaprijeđivanju nastavnog procesa, organizacije, kvalitete nastavnog kadra i školskog prostora, škola traži potvrdu svoje kvalitete i izvan lokalnih okvira. Ta potvrda stiže 2001. godine, kada nakon rigorozne dvodnevne inspekcije, škola stječe svoj prvi međunarodni certifikat i postaje punopravnom članicom udruge EAQUALS, Europske asocijacije kvalitetnih jezičnih usluga. No, u Europi „nema spavanja“, certifikat nije vječan, za produženje članstva škola svake treće godine na jednako rigoroznoj  reinspekciji  pokazuje  ne samo održanu kvalitetu, nego i  napredak u obavljanju djelatnosti. Školi stranih jezika - Žiger to uspijeva.
Kad smo već uspješni i imamo priznatu kvalitetu, zašto da to dodatno ne potvrdimo?
Godine 2002. škola implementira sustav kvalitete u skladu s ISO normom i zasluženo stječe certifikat ISO 9001:2000.

Poglavlje treće
Put do ovog certifikata nije bio ni lagan ni jednostavan. Slijedeći znanje i iskustvo stručnih savjetnika koji su nam na tom putu pomagali, rodila se ideja o jednoj novoj dimenziji: o osnivanju privatne gimnazije. Slijedi okupljanje mladih profesora spremnih da zajedno s nama uđu u projekt u kojem će im najveća plaća za postignuto znanje učenika biti roditeljsko „hvala“. Puni entuzijazma, izradili su nastavne programe, dodatno smo opremili i ušminkali učionički prostor, prikupili sva pozitivna „mišljenja“,  „suglasnosti“, „dozvole“ i u svibnju 2004. godine osnovali Privatnu varaždinsku gimnaziju s pravom javnosti.
U rujnu 2005. godine prva generacija učenika kreće u prvi razred opće gimnazije. Puno se uči, vježba, ispituje, ali ima vremena i za „zezanciju“, svirku i pjevanje. Padaju i „trojke“ i „petice“ i „jedinice“,  ali na kraju prvog polugodišta prosječna je ocjena između četiri i pet. Profesori kažu -  za stvarno pokazano znanje.
Sad, kad se bliži kraj školske godine, još se ništa ne zna.   . . . ali sve smo probleme rješavali u hodu, nema razloga za pesimizam!

Poglavlje četvrto
Proljeće 2008. godine.  Gimnazija ima već tri razreda. Prvaši se profliraju  kao umjetnici: glazbenici, pjevači, slikari i umjetnički fotografi. Drugi razred je stabilna cjelina koja uz izvannastavne aktivnosti pokazuje sve bolje rezultate u učenju i ponašanju. Treći razred: izvrsni rezultati na natjecanjima iz njemačkog jezika, ali najvažnije je da se intenzivno spremaju za polaganje državne mture. Ispiti probne državne mature već su započeli i u našoj gimnaziji. Uzbuđenjeje je veliko, ali imamo opravdanih razloga za optimizam.

Priča ide dalje - u školskim godinama koje slijede.